• Zgrada izvana, iznutra, knjižnica, hol...

Obljetnice

Edgar Allan Poe
„Poludio sam, uz duga razdoblja zastrašujućeg zdravog razuma." Poe je rođen 19. siječnja 1809. godine u Bostonu. Bio ...
Jure Kaštelan
Hrvatski pjesnik, književni znanstvenik, urednik i dugogodišnji profesor Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, rođen je 18. prosinca 1919. godine ...
Italo Calvino
Iako rođen na Kubi, 15. listopada 1923. godine, Calvino je talijanski pisac. Otac mu je bio agronom iz Ligurije, a majka botaničarka sa Sardinije. ...
John Keats
Pjesnik, romantičar John Keats rođen je 31. listopada 1795. godine u Londonu, a umro je samo 25 godina kasnije, 23. veljače u Rimu od tuberkuloze. ...
Ivana Brlić-Mažuranić
…..moji su listovi nastavak moje autobiografije…. (2. kolovoza 1916.) Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. - ...
Vesna Parun
Od prve do šeste godine: lovila morske puževe. Od šeste do osamnaeste: pasla tuđe koze (na Parnasu). U osamnaestoj: sazrela za ...

Blagoslovljena povijest

Nema napretka, nema razvoja; ali ipak ima. Postoji neka tajanstvena preobrazba, što se može pratiti skoro u korak, nešto neizrecivo, sporo, posve sporo rasplitanje i približavanje okončanju. Bilo bi pretjerano to zvati napretkom ili razvojem. Ljudski bitak ni danas nije savršeniji nego što je bio kad su na egipatskom jeziku napisali iskonske riječi. Na površini se ništa nije promijenilo; ali ispod površine krećemo prema nečemu. O tom napretku uzalud ispitujemo prokletu povijest; ne umije odgovoriti.

Čovječanstvo je prije pet tisuća godina stajalo na istom mjestu i nikad neće stajati na drugom mjestu. Prokleta povijest ne poznaje promjenu, razvoj, samo besmislenu gužvu. Žuri se na mjestu. Ali u blagoslovljenoj povijesti može se svakako prepoznati osobito kretanje, nepriznato ali neposredno iskustveno. U izvanjskostima ljudski je život uvijek bio kao danas: glad, rat, zbrka, bolest, sukob, bijeda, patnja. Ali, ispod izvanjskosti, u toj mističnoj preobrazbi, što je zovemo blagoslovljenom povijesti, otada otkad su prve riječi zapisali, prošlo je pet tisućljeća. Možda pojedinačno nismo više- cjelina je ipak više. Nekako je mekša i slađa, prhkija i topivija, gušća i vatrenija. Zrelija. Sve je teže živjeti i sve je teže rastati se od života. Dok se pojedinačni ljudi u ozbiljnosti svojih vrijednosti i ideja ništa nisu promijenili, cjelina ljudskog postojanja  ispod površine, u dubinama, u zbiljskoj povijesti čovječanstva približila se stvarnom cilju. To što zovemo blagoslovljenom poviješću nije drugo nego stalno  neprekinuto uzdizanje bitka, nezaustavljivi put čovječanstva prema proslavi. U tom procesu svaki kasniji trenutak je viši od prijašnjeg; svaka godina je očito viša od prijašnje. Od zapisa Tabulae Smaragdine Hermesa Trismegistosa* prošlo je pet tisućljeća. Od toga je vremena čovjekov bitak prešao pet tisuća milja prema svom konačnom cilju. O prevaljenom putu vanjska povijest ne daje nikakvu sliku, niti zna dati, niti može dati. Prijeđeni se put može prikazati samo simbolički. Simbolički – glazbeno. Glazba je tajna pomoću koje shvaćam kako umijem  uz iste teme čuti uvijek nešto drugo.Teme koje se mogu čuti su uvijek iste, uvijek će ostati iste i nikad se neće promijeniti; ali uvijek i nanovo u drugom tonalitetu, pojavljuju se uvijek u drukčijoj varijaciji, u drukčijoj ritmičkoj formuli i mjeri: stalno u sve novim i novim inverzijama, kombinacijama, uz drukčiju pratnju, u drugim frazama, drukčije harmonizirane – i dok se fuga milijarda fraza svečano valja prema konačnom raspletu i dok stalno raste očekivanje i napetost i uzbuđenje je sve veće, glazba sa svojim osobitim sugestivnim sredstvima daje naslutiti konačni korak, umije uputiti na izjednačenje, daje naslutiti krajnji cilj i pripremu za njega. Do odgovarajuće faze svjetske povijesti možemo doći samo putem iskustva glazbenih simbola. Samo putem glazbenih simbola možemo doznati da ljudski bitak ne napreduje i ne  razvija se, nego se na tajanstven način u neprestanoj transformaciji poput vira vrti i u sebi kuha konačno rješenje. Samo glazba daje naslutiti da se promjena ne može mjeriti, jer se ne zbiva u ravnoj liniji nego po redu brojeva; ali ne na temelju datuma, nego po aritmetičkoj progresiji skrivenoj u glazbi.Tijekom vremena ni pojedinačni čovjek ni čovječanstvo u cjelini nisu postali ni pametniji, ni bolji, ni sretniji, ni inteligentniji. Postali su zreliji. Novalis kaže: „ Čovjek ne čini drugo nego se neprestano vraća kući.“ Ni čovječanstvo ne čini drugo. Našem konačnom stizanju kući bliži smo pet tisuća godina. Cijela golema simfonija zapravo ima jednu glavnu temu. Tema je beskrajno jednostavna. Cijela je samo to: postati čovjekom. - Kao da nitko od nas još nije čovjek. Kao da samo želimo biti ljudi, i kao da živimo samo od predujma našeg pretpostavljenog ljudskog bitka. Osobita bića! U konačnom raskidu sa životinjskim i duhovnim svijetom, sami, živimo u sebi, srodstvo ne držimo ni prema dolje ni prema gore, ali to biće koje je u dubini naših srdaca čovjek nismo uspjeli dostići i ozbiljiti. Nitko od nas ne živi za danas, i danas, i  u trenutku. Svi danas živimo sutra – sutra: prekosutra. Svoju sudbinu bacamo u budućnost: vjerujemo sutra ćemo stići tamo gdje će se konačno moći zbiljski živjeti: Jer nitko ne misli ozbiljno da je to što danas radi život pune vrijednosti. Ugrađeni smo u neprestanu žurbu i brigu prema nedostignutom ljudskom bitku. Ništa nas ne zadovoljava, ništa nas ne smiruje, ni osjetilni užitak, ni bogatstvo, ni slava, ni moć. Treba nam pravi bitak; hoćemo postati pravi ljudi. Ljudsko srce oplođeno vlastitom slikom nebrojenih tisućljeća trudno je i bremenito: sobom. Već užasni niz godina želi roditi sebe, nemjerljivom mukom i potresnom upornošću. U tome što se dosad dogodilo to je jedino važno; u tome što će se dogoditi to je jedino zanimljivo; to je ono što me u drugom čovjeku zanima; to je u knjizi, u kipu, u glazbi jedino privlačno. To je ono što u riječima hoću čuti – to i ništa drugo. Sve drugo je dosadno, nezanimljivo, ravnodušno i nebitno. 

                                            ( Anthologia humana, Uvod - Béla Hamvas )

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­* Hermes Trismegistos , Triput velik Hermes, grčko ime egipatskog božanstva mudrosti Thota. Tabula Smaragdina  je kozmogonijski inicijacijski tekst. Pretpostavlja se da je nastao u 5. tisućljeću pr. Kr.  

Video o školi

Poveznice

Nursing_4U_Embracing_Challenges.png

Erasmus+: Nursing 4U: Embracing Challenges

 zastava_eu_niska_rezolucija.png

ampeu-logo-hr.png

Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje

Na ovim stranicama cjelovita djela hrvatskih i stranih pisaca s popisa obvezne školske lektire, ali i šire, besplatno su dostupna učenicima i studentima, te njihovim nastavnicima i profesorima.

Hrvatski jezični portal

Portal za učenike i nastavnike skole.hr

Hrvatska enciklopedija

Proleksis enciklopedija

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

© Srednja škola Pakrac

Please publish modules in offcanvas position.

Free Joomla! templates by AgeThemes | Documentation