• Zgrada izvana, iznutra, knjižnica, hol...

Obljetnice

Edgar Allan Poe
„Poludio sam, uz duga razdoblja zastrašujućeg zdravog razuma." Poe je rođen 19. siječnja 1809. godine u Bostonu. Bio ...
Italo Calvino
Iako rođen na Kubi, 15. listopada 1923. godine, Calvino je talijanski pisac. Otac mu je bio agronom iz Ligurije, a majka botaničarka sa Sardinije. ...
John Keats
Pjesnik, romantičar John Keats rođen je 31. listopada 1795. godine u Londonu, a umro je samo 25 godina kasnije, 23. veljače u Rimu od tuberkuloze. ...
Ivana Brlić-Mažuranić
Ivana Brlić Mažuranić
…..moji su listovi nastavak moje autobiografije…. (2. kolovoza 1916.) Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. - ...
Vesna Parun
Od prve do šeste godine: lovila morske puževe. Od šeste do osamnaeste: pasla tuđe koze (na Parnasu). U osamnaestoj: sazrela za ...
Simo Mraović
Tužna je istina, dragi čitatelji, da su sve granice izmišljene. Onda su dugotrajno zabetonirane, onim najcrvenijim što posjedujemo, ...

Podignuta daska wc školjke, pasta za zube istisnuta od polovice tube, prljav sapun ili umivaonik, dlake u slivniku, mrvice kruha po tepihu ili ispod stolnjaka, pseće dlake posvuda, skorena hrana u posudi... i tako u nedogled!

Tko god iole normalan pročita ovakav uvod, mogao bi  pomisliti kako je autor teksta poprilična budala, naročito jer naslov nema apsolutno nikakve veze s tekstom.  Priči nije kraj, zapravo tek počinje. Strpljenja molim...

Dakle, svakodnevni prizori nad kojima se zgražamo. Upravo tako! Zanimljivo je da nas takvi prizori duševno vrijeđaju isključivo ako je vršitelj tih radnji netko drugi, a ne mi. Ako vas i dalje muči naslov i otkuda se on stvorio, evo objašnjenja.

Zapravo, i mene samog „diraju“ prizori poput dugih dlaka u slivniku, ali ipak je to zanemarivo u usporedbi sa pravim, golemim i nepregazivim problemom. Kakav sad problem? Ne bih rekao baš problem, prije problemčina na koju sam izrazito osjetljiv. Dakle, radi se o ambalaži voćnoga jogurta. Upravo tako, voćnoga jogurta! Pokušajte zamisliti prizor: dolazim kasno  kući, nisam osobito gladan, ali mogao bih pojesti nešto slatko, a lagano. Zaključujem, jede mi se voćni jogurt. Došetam  do hladnjaka i uzimam spomenuti voćni jogurt, od marelice. Omiljeni. Odlazim u sobu, sjednem za radni stol, preda mnom stoji voćni jogurt. Nestrpljivo ga želim otvoriti i što prije osjetiti njegov puni okus. Hvatam poklopac za onaj slavni, „palčano-kažiprsni“ produžetak. Podižem poklopac kako bih  otvorio jogurt, ali događa se neoprostiv trenutak. Poklopac se počinje kidati i to nepravilno kidati! Ludim! Želja za istinskim okusom marelice, u deset sati navečer odjednom je  nestala poput dima. Naravno, u većini slučajeva, voćni jogurt završi u kanti za smeće jer jednostavno više nema nikakvu vrijednost. Pitam se zar je toliko teško ojačati malo prokleti poklopac?! Shvaćam da je sve uzaludno, odlazim do hladnjaka i tješim se šalicom hladnoga mlijeka. Mlijekom koje ima plastični otvarač, dovoljno čvrst da ne pukne i razočara vjerne mu kupce. No ambalaža voćnih jogurta ima još nedostataka! Za ne povjerovati, zar ne?! Naime, voćni jogurt se jede čajnim žličicama koje nikako ne mogu izgrabiti sav voćni jogurt, već ga jedan manji, ne i zanemariv dio, ostane na nepravilnom dnu. Ponekad budem toliko frustriran da izgubim volju ikada više jesti voćni jogurt. Ipak uspijem samoga sebe uvjeriti kako nije sve tako sivo kad ga ugledam u hladnjacima supermarketa.

Svi vi koji imate sličan ili isti problem, ne očajavajte. Niste sami jer ovdje sam ja, az Davor, koji konstantno imam problema s otvaranjem ambalaže voćnoga jogurta. Od marelice!

Prijavi na DeliciousPrijavi na DiggPrijavi na FacebookPrijavi na Google PlusPrijavi na StumbleuponPrijavi na TechnoratiPrijavi na TwitterPrijavi na LinkedIn